Alternativa?

Moderni građanin Zapadnog Balkana u procesu evropskih integracija

Koja je alternativa Evropskoj uniji? Da li je naš cilj Evropska unija ili njene vrijednosti? Ovo su pitanja koja su ključna za dalji razvoj naše države, kao i našeg regiona. Kad god pokušamo da nešto više saznamo o zvaničnom stavu neke zemlje članice EU najčešće se susrećemo sa izjavama poput: svaka zemlja po zasluzi, budućnost je u rukama same zemlje, unutrašnja kohezija itd. U suštini, preovladavajuća misao jeste ta da u procesu evropskih integracija mi očekujemo da Evropa nama nameće i probleme, ali i rješenja, kao da pretpostavljamo da je njima u najboljem interesu da nas odmah prime, a ne da im pristupimo. Zaslijepljeni iluzijom da ćemo biti članica EU bez mukotrpnog rada, mi nastavljamo Sizifovu bitku.

Nešto želim na početku objasniti, odnosno pokušati da objasnim. Naime, javno mnjenje je potpuno zaluđeno idejom da će nam Evropa izgraditi bolje društvo umjesto da mi to činimo sami. Ideja je da se dokažemo kao sposobna država, a ne kao pasivni pregovarači. John-ova kolateralna pouka kaže: „Da bi dobio kredit, moraš najpre da dokažeš da ti nije potreban.“ Jedina pomoć koju Evropa nudi jeste preko fondova, i to uz poštovanje procedura koje treba prvenstveno shvatiti, pa tek onda implementirati, odnosno koristiti. Čak i kad dobijamo ponuđeni novac, nismo u stanju da iskoristimo i do kraja ispoštujemo pravila. Da li problem predstavlja EU? Sa njenom birokratskom mašinom i sa njenim nemogućim uslovima? Sa nesagledivim aquiss-em? Sa zahtjevima kvaziidealističko-utopijske, a pritom kapitalističke države? Ili je to jednostavno naš problem, problem mentaliteta? Ili možda problem nedovoljno stručnog obrazovanja? A previše stručnog obrazovanja? Možda nam je sistem vrijednosti poljuljan? Ili dozvoljavamo da neostvarene ličnosti vode našu državu, koje kao takve imaju razorne apetite? To su problemi koji potiču iz prostog multikulturalizma, ili ne? Da li nas pitanje identiteta guši ili nam proširuje pluća? Da li smo postali nezavisna država ili gubimo nezavisnost? Da li vidimo korupciju ili je samo osjećamo? Da li smo spremni da branimo opšti interes ako to znači da treba da se odreknemo subjektivnog interesa? Da li smo spremni da izgradimo bolje društvo?

Problem jeste u nama kao individuama, kako u političkom i sociološkom, tako i u ekonomskom smislu. Ono što treba da nam bude jasno jeste sama činjenica da ulaskom u EU mi ne postajemo bolji. Naravno, ulazak ionako neće biti moguć ako se ne poštuje procedura, međutim, može se desiti da „vještine“ naših političara mogu uticati na ubrzavanje samog procesa. Da se vratimo na tezu, poboljšanje se ne označava prestižom (member state) već kvalitetom, odnosno samoaktuelizacijom (Montenegro – the new Norway?). Naime, uslovi koje nameće Evropa danas predstavljaju hereditas globale, odnosno nešto što je već svjetski standard, svjetska tekovina (osim posebnih evropskih ekonomskih politika). Ono što treba da shvatimo jeste da sami sebi donosimo poboljšanje, tj. da sami određujemo put. Naravno, EU i njena legislativa su tu da nam pomognu, zato nam je i dozvoljeno da ih koristimo. Crna Gora je u takvom položaju da može da uskladi svu potrebnu regulativu, administrativne kapacitete, kao i institucije, a sve to uz pomoć EU, a da pritom to radi praktično besplatno (preko raznih fondova, najbitniji – IPA – time što smo dobili status kandidata imamo priliku da koristimo svih pet komponenti). Crna Gora, kao i države u regionu bi trebalo da se usredsrijede na unutrašnja pitanja i politike, pa i na ekonomiju i najbitinije ekonomske grane prije nego na samu Evropsku uniju i njene delegacije i njena mišljenja tj. ne potpuna ignorancija već racionalna ignorancija – prema Prokopijeviću – „Racionalno bi bilo da pojedinci tragaju za informacijama onoliko koliko misle da im sticanje nove informacije više koristi nego što ih košta.“ Termin racionalna ignorancija se često koristi da bi označio zainteresovanost birača za određenu političku partiju ili političko pitanje, a u ovom kontekstu je upotrijebljen da bi označio bespotrebnost velike administracije. Ne želim biti pogrešno shvaćen, ne zalažem se za zapostavljanje odnosa sa EU, već za smanjenje izdataka kako države, tako i EU za obilje birokratije. Ako pravilno iskoristimo fondove, u mogućnosti smo da veoma brzo napredujemo ka ostvarivanju ovih vrijednosti. Postavlja se pitanje: da li će zemlja koja dostigne te nivoe uopšte kasnije željeti da se priključi EU strukturi? Da li postizanje tih vrijednosti praktično predstavlja samodovoljnu reformu? Da li su uopšte cilj vrijednosti ili sama EU? Trenutna situacija govori da je to prvenstveno EU. Treba biti svjestan činjenice da, ako nešto predstavlja aktuelno „savršenstvo“, to ne znači da je to nešto što je trajno. Eventualnim raspadom EU najgore bi prošle Bugarska i Rumunija. Zašto? To su društva koja su preskočila stupnjeve razvoja, i kao takva i dalje rade na usaglašavanju evropskih politika iako su četiri godine tu, a pritom ne bilježe zavidan progres. Ako država uspije da izgradi društvo u kojem se poštuju osnovna prava (naravno, to nikad nije moguće ostvariti apsolutno) i u kojem ne postoje međuljudski sukobi u bilo kom smislu (osim politički sukob, tj. izbori) onda je ta država na posljednjem stupnju samoaktualizacije tj. stremi ka potpunoj. Naime, onda je preostalo samo odrediti koje su to grane ekonomije koje će nam omogućiti samoodrživost odnosno održivost. Međutim, poštovanje osnovnih prava i sloboda, kao i međuljudski (etnički, nacionalni, vjerski, jezički itd.) sukobi odnosno odnosi, za koje se ovdje ispostavilo da su nepremostivi. Tu leži naš veliki problem. Kako to riješiti? Kako stvoriti decentralizovanu državu koja će se zalagati za opšte dobro? Kako istu odvojiti od nečega što se može uporediti sa silom gravitacije u fizici, tj. neprestanom željom za centralizacijom? To je glavna odlika jake partije (države), koja kao politička organizacija odlučuje o sudbini građana. Naravno, i građani dijele odgovornost sa partijom jer su je oni tu i doveli. Vox populi. Kriza, kao i samo rješenje, mora da potiče od naroda. Kako zainteresovati masu?

Rješenje vidim u suštinskoj reformi obrazovanja, kao i ideje o uspostavljanju obaveznog glasanja. Svaki građanin mora da odlučuje o svojoj sudbini. Moderan građanin treba da preispituje svaku odluku koju donose zvaničnici u njegovo ime, kao i sve drugo u njegovom životu. Ne težim stvaranju pesimizma već u preispitivanju vidim izlaz. Potrebno je gajiti različitost i razvijati dijalog sa ciljem što boljeg razumijevanja i što češćeg preispitivanja svojih stavova. Jer, slušati znači naučiti. Schlessinger: „Kada ste poslednji put izmenjenili svoj stav u vezi sa nečim važnim? Ja sam to uradila nekoliko puta. Jednu stvar mogu da vam tvrdim, a to je da nikada nisam promenila mišljenje dok sam bila okružena ljudima koji se slažu sa mnom.“ Ukolilo se neko redovno zapita zašto je nešto takvo kakvo je, onda će na kraju istražiti i shvatiti suštinu problema koju će primijetiti i time skrenuti pažnju okolini ili samim predstavnicima i time doprinijeti društvu. Provjeravanje činjenica i buđenje svijesti građana može se postići jedino reformom obrazovanja, a za one koji su taj proces završili uvjek postoji mogućnost organizovanja interaktivnih seminara. Politika je postala realnost koju treba što prije prigrliti i iskoristiti. Biti građanin jedne države više ne znači samo imati isprave te iste.

Rješavanje unutrašnjih problema znači iskorak u bolje sjutra. Ako kao glavni cilj postavimo postizanje evropskih (svjetskih) vrijednosti, a ne ponovno bavljenje nacionalnim i identitetskim pitanjima, napravili smo revolucionarni korak ka EU. I to će biti naša alternativa: samodovoljnost i samoinicijativa, dobrosusjedski odnosi, jake institucije, decentralizacija moći i građanski aktivizam. Zvuči paradoksalno, ali je alternativno rješenje praktično ono što nam Evropa iz dana u dan uporno govori – radite na sebi.

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s