Navijači i studenti

Društvo. Cijelokupni međuljudski odnosi. Crna Gora-moderna država. Ono što nas karakteriše kao moderno društvo jeste kritička misao. Uvijek smo spremni da se pobunimo kada je to potrebno, uvijek nalazimo greške raznih autoriteta, preispitujemo njihove odluke i stavove i dajemo prijedloge, i to nerijetko naglas. Uvijek se zalažemo za ono što mislimo da je ispravno, što nam pripada i što treba uzeti. Milom ili silom. Uvijek smo ti koji branimo interese zajednice, i koji smo spremni da branimo državu, njene simbole i njene istinske vrijednosti. Kadgod se desi nepravda istog momenta reagujemo i to sa odlučnim stavom i odličnim argumentima.

Naravno, potrebno je samo na sekund stati i razmisliti o svom okruženju i skorašnjim dešavanjima, mentalitetu i shvatiti da je prethodno navedeno potpuni nonsens. Prethodni pasus je svakako istinit, ali se nažalost ne odnosi na svakodnevnicu već se odnosi na naše navijače, reprezentaciju, kritiku sudija, kritiku trenera i kritiku igrača vrijednih više milona. Lako se da primjetiti kako se ljudi ujedine na tih devedeset minuta i zaborave na druge stvari, i propagiraju državu, njene građane, vrijednosti i pravila igre, kritikuju nepravedne i na strane intervencije gledaju sa skepsom. Nažalost, takav stav nastaje prilikom ulaska na stadion i nestaje prilikom izlaska. Uspravna glava, osmjeh na licu i zadovoljstvo svojom zemljom traje onoliko koliko i jedna utakmica. U tih devedeset minuta se budi ono što bi trebalo biti svakodnevnica svakog građana, ono što bi trebalo biti pokretačka snaga svakog društva, a to je istinska marljivost za sve ono što je naše. A ako naša nije socijalna politika i politika zapošljavanja, ako naša nije briga o slabijima, ako naša nije ekonomska politika, ako naši nisu stavovi političara koje smo izabrali, ako naši nisu svi oni koji ne misle kao mi i koji su drugačiji, onda mi nemamo ništa.

Ako ubrzo ne shvatimo da smo mi ti koji možemo i moramo da odlučujemo o našoj budućnosti, ubrzo ćemo početi da plaćamo boravišnu taksu u kafićima, vazduh u javnim ustanovama, ekološku taksu na solarne panele itd. Ukoliko sve budemo uzimali zdravo za gotovo, ukoliko ne budemo preispitivali odluke zvaničnika, kao i sve što nas okružuje, na kraju ćemo na sve prećutno pristati. Ajnštajn je jednom rekao da je važno nikad ne prestati postavljati pitanja. To je suština demokratije, da svi pričamo, pitamo i odgovaramo, i da zajedno uvidimo ono što jeste naša dužnost, i što kao građani jedne države možemo promjeniti.

Na moje iznenađenje sedamnaestog novembra studenti su odigrali jedan od bitnijih mečeva u istoriji Crne Gore, i na taj način su pokazali da kritička svijest i dalje postoji, naravno još nije toliko vidljiva, i ona je sakrivena duboko u nama…ali postoji. Na našu žalost- samo studenti su šetali ulicom, bilo je  i akademika, profesora, političara, policajaca u civilu itd. ali imam utisak da su se samo na taj način promovisali ili pak izvršavali svoje dužnosti, naravno vjerovatno ne svi ili možda griješim. No, manje bitno. Bilo je ljudi zar ne? I to je nešto. Svako od nas zaslužuje da mu se čuje glas. Nažalost, nemamo svi priliku da pričamo, a među onima koji su pričali ima i onih koji snose veliku odgovornost za trenutno stanje u kojem se nalaze studenti u Crnoj Gori. Oni su ti koji nisu uspjeli da zaštite prava studenata, oni su ti koji nisu lobirali za nas kada je trebalo, oni su ti koji su tek postali pravi studenti kada su se iskreni studenti pobunili. Posredničko predstavljanje i nije neki sistem ali je trenutno jedini koji imamo. Ako izabranici studenata nisu u stanju da nas štite pred drugim autoritetima onda imamo problem sa njima ali i sa sistemom. Ako neko nije u stanju da obavlja svoju funkciju, on je nesposoban za obavljanje te dužnosti. U našem društvu, međutim važi druga politika, ako ne umiješ i ne znaš ili ne moraš, sjedi tu dokle god možeš. E, pa ne može! Ako ti nisi kriv onda je sistem kriv, ako je sistem kriv nemoj vijoriti njegovom zastavom, no se bori protiv njega.

Ono što je pozitivno u cjeloj ovoj priči jeste da su studenti konačno postali studenti! Ujedinili su se, makar na jedan dan. Pokazali su javnosti da kritička svijest i dalje postoji u nama. Revolucija zahtjeva borbu protiv sistema ali i borbu protiv sebe. Unutrašnja revolucija! Krishnamurti Jiddu je rekao: „Promjena u društvu je od sekundarnog značaja; ona će se dogoditi prirodno, neizbježno, kada ti kao ljudsko biće izvedeš tu promjenu u sebi.“

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s